Hipertenzivna reakcija u testu opterećenja

Cilj rada. Utvrđivanje učestalosti hipertenzivne reakcije (HR) tijekom testa opterećenja u optimalnom, normalnom i visokonormalnom arterijskom tlaku (RR) i arterijskoj hipertenziji (AH) I stupnja, te utvrđivanje utjecaja antihipertenzivne terapije na pojavu HR-a. Metode rada. Analizirani su bolesnici testirani u ergometrijskom laboratoriju OB Karlovac u razdoblju od 1. 5. 2010. - 31. 3. 2011. godine. Pregledano je 859 bolesnika. Raspon dobi bio je između 18 i 80 godina, a prosjek godina 62,4 godine. Ispitanici su podijeljeni prema RR-u prije opterećenja u dvije skupine. U kontrolnoj skupini bili su ispitanici s optimalnim RR-om (< 120/80 mmHg), a u pokusnoj skupini oni s normalnim (120 - 129/80 - 84 mmHg) i visokonormalnim RR-om (130 - 139/85 - 89 mmHg), te ispitanici s AH I st. (140 - 159/90 - 99 mmHg). Ispitanici su bili podijeljeni i prema uzimanju antihipertenzivne terapije. U svih je bolesnika u opterećenju praćen nastanak HR-a (> 180/120 mmHg). Rezultati. U 32 ispitanika s normalnim RR-om bez antihipertenzivne terapije i 191 ispitanika s antihipertenzivnom terapijom nije bilo značajno više HR-a u odnosu na ispitanike s optimalnim RR-om. U 20 ispitanika s visokonormalnim RR-om bez antihipertenzivne terapije nije bilo više HR-a u odnosu na ispitanike s optimalnim RR-om, ali je u 157 ispitanika s antihipertenzivnom terapijom bilo više HR-a (Z = 1,873, p < 0,01). U AH I st. je i u 34 ispitanika bez antihipertenzivne terapije (Z = 1,562, p < 0,01) i u 238 ispitanika s antihipertenzivnom terapijom (Z = 4,002, p < 0,001) bilo više HR-a nego u bolesnika s optimalnim RR-om. Zaključak. S obzirom na povećanje HR-a u opterećenju, RR bi se u predopterećenju trebao održavati u vrijednostima optimalnog ili normalnog.