Imenje (nomenklatura) i nazivlje (terminologija) organske kemije. I. Šezdeset godina hrvatske organsko-kemijske nomenklature

U ovomu je članku opisana povijest i razvitak hrvatske nomenklature organskih spojeva - od prvoga hrvatskog prijevoda međunarodnih nomenklaturnih preporuka do današnjih dana. U uvodnome dijelu definirana su trivijalna, uvriježena, sustavna (racionalna) i polusustavna imena te je rastumačena etimologija i značenje pojmova nomenklatura i terminologija i njihovih prevedenica imenje i nazivlje. U središnjem poglavlju ukazano je na potrebu osmišljavanja naše nacionalne nomenklature, što je uočeno već 1952. u HKD-u, a rezultat je bio prijevod izvornika Ženevskih pravila (1892.) i Lieške nomenklature (1930.) tiskan 1954. Potom je 1979. objavljen izvornik IUPAC-ove Plave knjige, koja sadrži iscrpna nova pravila imenovanja organskih spojeva, a njezino je prevođenje potaknuo SKTH (današnji HDKI). Hrvatsko izdanje toga važnog dokumenta objavljeno je u dva dijela (1985. i 1988.). Sljedeći važan naslov kojim se olakšava snalaženje u tim složenim pravilima, i donekle ih izmjenjuje, jest Vodič kroz IUPAC-ovu nomenklaturu organske kemije, čiji je izvornik iz 1993. na hrvatski preveden godine 2002. Osim tri nabrojana djela, objavljeni su hrvatski prijevodi gotovo pedeset dokumenata iz nomenklature pojedinih razreda organskih spojeva, od kojih većina predstavlja preporuke HKD-a i SKTH-a (HDKI). Na kraju središnjeg poglavlja analizirana je nomenklatura u prijevodima pet opsežnih sveučilišnih udžbenika u razdoblju od 1968. do danas, koja je više-manje usklađena s IUPAC-ovim preporukama iz vremenanjihova izdavanja. U zaključku se naglašava da se postojeća IUPAC-ova pravila primjenjuju u srednjoškolskoj i sveučilišnoj nastavi te u enciklopedistici i većini sredstava javnog priopćivanja.