Achieving specificity in an articleless language: specificity markers in Croatian/Izrazavanje specificnosti u jeziku bez clanova: pokazatelji specificnosti u hrvatskom jeziku

The main goal of the paper was to detect specificity markers in Croatian. As specificity is in a close relation to (in)definiteness, markers of (in)definiteness such as articles are standardly used as indicators of specificity as well. However, detecting specificity in articleless languages becomes less straightforward. Regardless of the lack of the article system, other (in)definiteness markers exist in Croatian. Here, we focused on the following markers of (in)definiteness in order to find specificity markers: i) the adjectives, ii) the numeral jedan 'one', and iii) the demonstrative (definite) and indefinite pronouns. As specificity markers in Croatian we discuss the numeral jedan 'one', the indefinite pronoun neki 'some' and the construction taj + neki 'that some'. Our study also lead to the formation of three categories of specificity based on the properties of these markers: a) contextual specificity, b) semi-lexicalized specificity and c) constructional specificity. Key words: specificity in language, definiteness in language, articleless languages, Croatian language Glavni cilj ovoga rada bio je odrediti pokazatelje specificnosti u hrvatskom jeziku. Definicija specificnosti odnosi se na mogucnost govornikove identifikacije jedinstvenog referenta imenske fraze i na taj nacin funkcionira kao primarno pragmaticki utemeljena kategorija, koja svoju funkciju ostvaruje u govornom, odnosno komunikacijskom cinu. Takoder, specificnost se kao sintakticko-semanticka kategorija u literaturi cesto veze uz pojmove odredenosti i neodredenosti te se obicno izrazava clanovima u jezicima poput engleskoga. Na taj se nacin specificnost u literaturi definira kao kategorija koja presijeca kategorije odredenosti i neodredenosti te je njezino izdvajanje za potrebe jezicne analize izazovan zadatak. Takoder, jezici bez sustava clanova, poput hrvatskoga, koriste raznorodne strategije za izrazavanje neodredenosti i odredenosti, kao i njima srodne kategorije specificnosti. U radu se tako raspravlja s kojim se pokazateljima odredenosti i neodredenosti u hrvatskome moze povezati i ostvarivanje specificnosti. Tri kategorije za izrazavanje odredenosti i neodredenosti koje se obracuju jesu: a) kratki i dugi oblici pridjeva, b) broj jedan i c) pokazne i neodredene zamjenice. Na primjerima iz Hrvatskoga nacionalnog korpusa te Hrvatske jezicne riznice pokazuje se nestanak opreke neodredenosti i odredenosti u kratkim i dugim oblicima pridjeva te u skladu s time i nedostatnost ove tradic