Povrsinska hrapavost staklenoionomernih cementa nakon primjene razlicitih tehnika poliranja/Surface Roughness of Glass lonomer Cements after Application of Different Polishing Techniques

Staklenoionomerni cementi cesto se primjenjuju u klinickoj praksi zbog niza pozitivnih svojstava--kemijskog vezivanja na tvrda zubna tkiva, otpustanja fluorida, koeficijenta toplinske ekspanzije slicnih koeficijentu zuba, ne zahtijevaju potpuno suho radno polje, manje su volumetrijske kontrakcije te zadrzavaju dobru stabilnost boje. Fizicka svojstva mogu se poboljsati upotrebom vanjske energije kao sto su ultrazvuk i toplina koji ujedno ubrzavaju kemijski proces stvrdnjivanja. Svrha: Zeljela se usporediti hrapavost povrsine staklenoionomernih cementa tretiranih grijanjem (engl. thermo-curing) i bez grijanja te ustanoviti koja je tehnika poliranja ucinkovitija. Materijali i metode: Dva polirajuca sustava (volfram-karbidna svrdla i diskovi Sof-Lex) koristena su za dvije vrste staklenoionomernog cementa (Equia Fil i Ketac Molar Universal). Uzorci tretirani grijanjem polimerizirani su s pomocu polimerizacijske LED svjetiljke Bluephase 16i (Vivadent, Schaan Lihtenstajn), a uzorci bez grijanja ostavljeni su 10 minuta kako bi se kemijski polimerizirali. Prosjecna hrapavost povrsine (Ra) izmjerena je profilometrom. Rezultati: Rezultati istrazivanja pokazali su za oba materijala najnize vrijednosti hrapavosti povrsine u kontrolnim skupinama s celuloidnom matricom. Pri primjeni materijala Equia Fil, uzorci tretirani grijanjem imali su nize vrijednosti prosjecne hrapavosti povrsine (Ra) nakon poliranja diskovima Sof-Lex. Za uzorke materijala Ketac Molar Universala nisu zabiljezene statisticki znacajne razlike (p > 0,05) izmedu onih poliranih volfram-karbidnim svrdlima i diskovima Sof-Lex. Zakljucak: Na temelju dobivenih rezultata moze se zakljuciti da najmanju hrapavost povrsine postizemo celuloidnom matricom (engl. mylar strip). Grijanjem materijala kod nekih vrsta staklenoionomernog cementa moze se postici bolja poliranost povrsine. Kljucne rijeci staklenoionomerni cementi; povrsinska svojstva; adhezivnost; grijanje; stomatolosko poliranje Glass lonomer Cements (GIC) have been widely used in clinical practice since they have a wide range of positive characteristics: chemical bonding to the tooth surface, fluoride release, a heat-expansion coefficient similar to the tooth, do not require an absolutely dry working area, less volumetric contraction, good color stability. Physical properties can be improved by using external energy such as ultrasound and radiant heat (thermo-curing), which also accelerates chemical curing. Objectives: The aim of this study was to deter