Orthodox Church architecture in the Northern Districts of Cyprus from the mid-19th Century to 1974 from eclecticism to neo-byzantine/Pravoslavna sakralna arhitektura u sjevernim regijama Cipra od sredine 19. stoljeca do 1974. Od eklekticizma do neobizantskog stila

Rad analizira jezik pravoslavne sakralne arhitekture 19. i 20. stoljeca na Cipru s obzirom na tipologiju sakralnih gradevina i ikonografiju vanjske skulpturalne dekoracije. Opsezne studije tipologije lokalne sakralne arhitekture ovoga povijesnog razdoblja, kao ni njezine bogate skulpturalne dekoracije --ne postoje. Analiza cjelokupne otocke arhitekture, s naglaskom na sjeverne regije Morphou, Kyrenia, Nikozija i Famagusta, sluzbeno se provodi od 2008. i obuhvaca 81 spomenik na 65 lokacija. Moguce je da to nije cjelokupan popis, no svakako predstavlja dostatnu osnovu za postavljanje nasih teza. Ova studija prije svega obuhvaca crkve s ukrasenim zvonicima koji potjecu iz razdoblja posljednjih godina osmanske vladavine (do 1878. god.), sve do britanskoga kolonijalnog razdoblja (do 1960. god.), nakon sto je 1856. ukinuta osmanska zabrana crkvene zvonjave. Kvadratican, visekatni tip zvonika vjerojatno potjece od talijanskog tipa zvonika iz 16. stoljeca, koji se, primjerice, pojavljuje na slici Veronesea. On je prislonjen uz glavnu gradevinu i sastoji se od najvise 4 kata. Ima lucno nadsvodene otvore na sve cetiri strane treceg i cetvrtog kata. Zvonici se pojavljuju obicno zajedno s isto tako novim tipom jednoprostorne zupne crkve s gotickim kriznim svodom. Najstariji zabiljezeni primjeri novoga tipa zvonika potjecu iz razdoblja izmedu 1859. i 1876. godine. Dekoracija zvonika pokazuje veliku raznolikost sve do tridesetih godina 20. stoljeca. Identificirane su tri glavne kategorije dekoracije: a) neogoticka, b) neoklasicisticka i c) eklekticna--mjesavina neogotike i neoklasicizma. Bizantski stil ima zanemarivu ulogu. Dekoracija sadrzava arhitektonske elemente, nefigurativne i figurativne motive. Detalji ikonografije nerijetko su preuzeti iz narodne umjetnosti. Majstori crkvene gradnje i/ili izrade dekoracija u mjestu Kaimakli blizu Nikozije uglavnom su anonimni. Ponavljanje motiva zabiljezeno je u glavnim kategorijama, sto upucuje na cinjenicu da su motivi bili preuzimani iz jedne radionice u drugu ili je jedna radionica bila prisutna na razlicitim lokacijama. Od 30-ih godina 20. st. novi sakralni tipovi zamijenili su prethodni tip. Njihova neobizantska morfologija oznacava bitnu promjenu u shvacanju znacenja sakralne arhitekture na Cipru. Kategorija neogotickog tipa dekoracije bila je rasirena uglavnom na istocnom dijelu otoka i djelomicno se oslanja na goticke crkve u Famagusti i Nikoziji. Zvonici sest crkava pripadaju potkategoriji crkvi od kojih su cetiri smj