Odgojne implikacije Kierkegaardove antropologije. Od antropologije do filozofije odgoja u misli Sørena Kierkegaarda

U ovom radu bavit ćemo se implikacijama koje Kierkegaardova antropologija ima na filozofiju odgoja. Odmah na početku valja reći kako Kierkegaard nije filozof odgoja u strogom smislu te riječi, iako su, kao što ćemo vidjeti, mnoga njegova promišljanja odgojno veoma značajna. Upravo zbog toga istražit ćemo kako on shvaća čovjeka te na koji se način čovjek najbolje može izgraditi i ostvariti, što i jest glavni cilj filozofije odgoja. Uostalom, i viđenje odgoja proizlazi iz viđenja čovjeka. S obzirom na suvremena shvaćanja odgoja i obrazovanja pokazuje se kako su glavne poteškoće vezane uz tumačenje odgoja (a tu u prvom redu mislimo na čovjekovo moralno usavršavanje) te uz ulogu odgajatelja. Naime, ne postoji jedinstveno tumačenje odgoja. Moralni odgoj povezan je sa shvaćanjem, poučavanjem i življenjem vrijednosti i obično ga tumačimo na dva načina: kao odgoj karaktera ili tzv. kognitivno-razvojnim pristupom. No, osim poučavanja (za) vrijednosti - za uspješnost odgoja iznimno je važan odgajatelj. Odgajatelj kojeg Kierkegaard zastupa ima posebne metode odgajanja, a u čemu se one sastoje, saznat ćemo na primjeru tzv. kršćanske egzistencijalne filozofije odgoja koju bi naš Danac zasigurno zastupao. U tom kontekstu preispitat ćemo i argumentirati poziciju prema kojoj, kada je o odgoju riječ, treba dati prednost Bogu kao odgajatelju (pred ljudskim učiteljem, tj. odgajateljem).