ZVONKO KOVAC - MEÐUKNJIZEVNE RASPRAVE: POREDBENA I/ILI INTERKULTURNA POVIJEST KNJIZEVNOSTI

U pretposljednjem poglavlju, Epistolarna historiografija, kriticka recepcija autor ce vlastitu teoretsko-metodolosku poziciju omjeravati o problematike sire od konte- ksta "samo" knjizevnog teksta, pa ce se, potaknut jednim napisom Stanka Lasica iz 1997. godine u kojemu stoji kako je sada srpska knjizevnost u hrvatskoj perspektivi dobila status bugarske, uhvatiti u kostac s pitanjem imaju Ii nakon nemilih devedese- tih bugarska, a posebice srpska knjizevnost drugaciji status u hrvatskoj knjizevnosti negó prije, odnosno je Ii srpska knjizevnost privilegirana prema hrvatskoj, te kako uopce dañas promatrati odnose i korelacije hrvatske knjizevnosti prema juznoslaven- skim knjizevnostima. Blisko tomu, autor ce u ovome poglavlju propitati i prakticne i teorijske pretpostavke kriticke recepcije hrvatske knjizevnosti u juznoslavenskim kulturama za cije ce se metodoloske uvjete, smatra autor, morati redefinirati od- nos kroatisticke i (juzno)slavisticke knjizevne historiografije, i to pomocu sljedecih smjernica i teza: obrazovanjem strucnjaka (za vise nacionalnih knjizevnosti), rede- finicijom juznoslavenskoga kulturnog prostora po principu 'meduknjizevne zajedni- ce', periodizacijskim rasclanjivanjem na dva razdoblja do romantizma (od pocetka pismenosti do kasnoga srednjeg vijeka i od renesanse do romantizma), uvazavanjem kriticke recepcije od romantizma do postmoderne, te ispitivanjem sociokulturnog konteksta visenacionalnih zajednica u kojima je hrvatska knjizevnost bila usvajana. Nadovezujuci se na iznesene pretpostavke, autor ce se u zasebnoj studiji posvetiti kri- tickoj recepciji Milana Begovica u susjednim slavenskim kulturama povodom cega ce ostro kritizirati odbacivanja tradicionalne ulancanosti kroatistike u uze i sire sla- visticke studije. Razloga zasto tomu ne bi smjelo biti tako je vise, od interdijalektalne polozenosti hrvatskog jezika i knjizevnosti, kulturne vezanosti Hrvata uvjetovane povijesnim okolnostima, preko konfesionalne istovjetnosti sa Slovencima i vjerske te civilizacijske razlike sa Srbima i Bugarima do veza s Bosnom i Hercegovinom, Voj- vodinom, Bokom. Zbog svega navedenog, i u vrijeme novije hrvatske knjizevnosti knjizevna se komunikacija odvijala unutar najsire shvacenoga hrvatskog kulturnog prostora, jer je okupljala autore, casopise, programe i inicijative koji nisu bili u uzem smislu (samo) hrvatski; dovoljan je to primjer da prihvatimo autorovo upozorenje kako knjizevna recepcija medu susjedima koji su zivjeli u razlicitim vise