KRETNJE I POKRETI ŽIVOTA KNJIŽEVNE I KULTURNE RITIKE

Žanr pisanja nazvan „kritika“ se prvi put pojavio u kasnijoj etapi 17. stoljeća. Svoj rast, razvoj i širenje on/a doživljava u 18. stoljeću i nadalje. Kritika je u 19. stoljeću postala, takoreći, ravnopravni partner književnosti. Profesionalna kritika se javlja posredstvom univerzitetskog obrazovanja krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Nakon toga slijede institucionalizacija književne kritike i njen razvoj kao naučne discipline i diskursa, te grananje književne kritike unutar nauke o književnosti i razvijanje izvan nje, kao i njeni usponi i padovi. Kritičko „čitanje“ nije tek puko čitanje teksta. Takvo „čitanje“ podrazumijeva stručnu recepciju i kvalitativnu procjenu književnog teksta, njegovo pomno analitičko čitanje i smisleno tumačenje, uz sveobuhvatnu težnju uspostavljanja što objektivnijeg i iskrenijeg dijaloga s književnim tekstom, kao i nepristrasnog gledanja i kompententnog viđenja njegovih komunikacijskih učinaka. S tim u skladu, osnovni postulati i vrijednosni principi književne kritike ostaju nepromijenjeni bez obzira na sve promjene u razvoju i u modifikacijama oblika i načina izraza i iskaza kritike. Posebno u savremenom, otvorenom, (s)mislenom i slobodnom kritičkom propitivanju, preispitivanju i promišljanju književnog teksta i, s njim u vezi, vanknjiževne stvarnosti, javljaju se nova kretanja književne kritike kako u pravcu pristupa književnom tekstu, tako i u smislu njegovog tumačenja, ali i u smislu sveukupne manifestacije kritike. Rad na temu „Kretnje i pokreti života književne i kulturne kritike“ bavit će se svim navedenim, kao i izazovima i rizicima savremene književne kritike.