Važnost epideiktičkoga žanra u klasičnoj i suvremenoj retorici: Na primjeru analize božićnih poruka hrvatskih biskupa

U radu se daje pregled povijesnoga razvoja i važnosti epideiktičkoga žanra u retorici. Aristotel je retoriku podijelio na deliberativnu, sudsku i epideiktičku, razlikujući ih međusobno prema cilju kojem teže, prema načinima argumentiranja, prema dominantnom sredstvu uvjeravanja te prema vremenskoj usmjerenosti (deliberativno govorništvo usmjereno je na budućnost, sudsko na prošlost, a epideiktičko na sadašnjost). U radu se iznose retoričke specifičnosti epideiktičkoga žanra te se naglašava važnost i vrijednost te vrste govorništva i u klasičnoj i u suvremenoj retorici. Kao primjer aktualne prisutnosti epideiktičke retorike analiziraju se božićne poruke hrvatskih biskupa kako bi se na konkretnim primjerima pokazalo kako epideiktičko govorništvo izgleda u suvremenoj praksi, ali istovremeno se opisuju i božićne poruke kao jedna specifična i posebna govornička vrsta kršćanske retorike. The paper presents an overview of the historical development and importance of the epideictic genre in rhetoric. Aristotle divided rhetoric into deliberative, judicial and epideictic, distinguishing between them according to their end goal, according to the means of argumentation, according to the dominant means of persuasion, and according to temporal orientation (deliberative rhetoric is directed to the future, judicial to the past, and epideictic to the present). The paper presents the rhetorical specificities of the epideictic genre and emphasizes the importance and value of this type of speech in both classical and modern rhetoric. As an example of current presence of epideictic rhetoric, Christmas messages of Croatian bishops are analyzed in order to show on concrete examples how epideictic speaking looks in contemporary practice, and at the same time Christmas messages are described as one specific and special type of Christian rhetoric.