The Particle and Conjunction arti in the Croatian Kajkavian Literary Language

Beginning from its lexicographical description in the Dictionary of the Croatian Kajkavian Literary Language , this paper analyses the structure and usage of the synsemantic word arti – which is both a particle and conjunction as a morphological and syntactic unit – based on selected Kajkavian literary texts. The main goal of this analysis is: (1) define its morphological and syntactic purpose, (2) determine the period of its usage in the Croatian Kajkavian literary language, and (3) suggest additions to the lexicographical description of the entry in the Dictionary of the Croatian Kajkavian Literary Language in terms of its meaning and the examples provided. Analysis of the particle and conjunction arti shows that certain synsemantic words in the Croatian Kajkavian literary language underwent changes in usage from the 16th to the early 20th century. Polazeći od leksikografskoga opisa natuknice u KRj-u i na temelju odabranih izvora kajkavskoga hrvatskog književnog jezika suznačna riječ arti pojavljuje se u strukturi rečenica: 1. glavna rečenica. U takvim je rečeničnim konstrukcijama arti poticajna čestica koja uz prezent glagola služi u izricanju imperativa 3. l. jd. i mn., odnosno glagolskoga načina kojim se izražava želja, zapovijed, molba, savjet, opomena, naredba i sl.; 2. glavna rečenica kojoj u inverziji prethodi: a) zavisna pogodbena rečenica, b) zavisna odnosna rečenica, tj. uopćeno: ako / ki , koteri , što ( gode ) … arti . U takvim je strukturama arti čestica (u izricanju imperativa 3. l.) u službi koja je slična vezničkoj jer pokazuje prividnost vezivanja zavisnoga dijela s glavnom rečenicom; 3. zavisna surečenica. Malobrojni primjeri potvrđuju da je arti veznik u zavisnim rečenicama (usporedivim s npr. namjernim, zavisno poticajnim ili izričnim s veznikom neka u standardnome jeziku). Prema navedenoj strukturi rečenica čestica i veznik arti potvrđeni su u kajkavskim književnim izvorima samo u 15. stoljeću i u prvoj polovici 16. stoljeća. Na temelju analize u leksikografskome opisu arti 2 u KRj-u (I, 93) predlaže se: a) promjena gramatičke odrednice vrste riječi i to u čestica (u odnosu na postojeći uzvik), b) dopuna oprimjerenja dodavanjem rečenične potvrde iz Vramčeve Postille pripadne 16. stoljeću (u odnosu na postojeći primjer samo iz 17. st.), c) dodatak opisa značenja prema kojemu se čestica ostvaruje u svojevrsnoj službi veznika zavisne rečenice (na temelju nekoliko primjera iz Vramčeve Postille ). Usto, prema provedenoj analizi primjera: