Oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima zubi trnu« (Jer 31,29): Etiološko čitanje starozavjetne pedagogije

Društveni procesi prepoznaju suštinsku razliku između pojmova temeljne i dominantne vrijednosti. Vrijednosti na kojima počiva sveukupni vrijednosni sustav neke zajednice smatraju se temeljnim i normativnim vrijednostima toga društva. Te temeljne vrijednosti katkad nisu i prevladavajuće (dominantne), što dovodi do neusklađenosti između temeljnih (deklariranih) i dominantnih (prevladavajućih) vrijednosti. One koje dominiraju mogu čak biti i u suprotnosti s temeljnim vrijednostima. Biblijski didaktički tekstovi mudrosnih tradicija (Knjiga o Jobu, Mudre izreke, Propovjednik) učestalo upućuju na neke odgojno–obrazovne temeljne vrijednosti izraelićanske zajednice. U tom roditelj, osobito otac, zauzima bitno mjesto. U stvarnosti se pak zamjećuje nesklad između tih temeljnih vrijednosti i vrijednosti koje dominiraju. Naime, s jedne je strane imamo, »Sine moj, čuj moju mudrost« (Izr 5,1), »Polušaj, sine moj, pouku oca svoga« (Izr 1,8) i personificirana mudrost koja »odgaja sinove svoje« (Sir 4,11). S druge strane biblijski narativ upućuje na ovo poslovično: »Oci jedoše kiselo grožđe, a sinovima zubi trnu« (Jer 31,29). Znatan je broj biblijskih narativa u kojima nailazimo tragove gdje su sinovi predstavljeni kao slab rezultat otčinskih propusta. U ovom se radu ispituju i preispituju razlozi i uzroci koji dovode do takvoga nesklada između temeljnih i prevladavajućih vrijednosti. Etiologija kao biblijski hermeneutski predložak, kojim se pojašnjavaju pravi uzroci pojedinih situacija, može biti jedno od pojašnjenja spomenute diskrepancije. One of the key questions affirmed in this work was to what extent was the Old testament pedagogy in service of theological aetiology (etiology). After the examination of a selection of biblical texts and family stories, we can conclude that the Old testament pedagogy like a hair plait is fold with etiology. At the first glance biblical family stories seem to be primarily involved with the upbringing, only in the second ‘layer’ we notice etiological intent of the biblical writer. Hence, a majority of pedagogical biblical texts are, one way or the other, in service to aetiological and hermenutical ends. What does this really mean? With etiology, a specific biblical literary and hermenutical form, a biblical writer regularly demonstrate a theological intent by covertly implementing it into a story. Among several biblical family stories presented here, with fathers in their upbringing position, one of the most representative example of pe