Recommendations for use of Tumor Markers in Monoclonal Gammopathies
Monoklonske gamapatije čine grupu poremećaja koji se karakterišu klonskom proliferacijom plazma ćelija. M protein je tumorski marker specifičan za monoklonske gamapatije jer odražava klonsku produkciju imunoglobulina. Monoklonske gamapatije uključuju: multipli mijelom, Waldenström -ovu makroglobulin...
Gespeichert in:
Veröffentlicht in: | Journal of medical biochemistry 2007-01, Vol.26 (2), p.165-172 |
---|---|
1. Verfasser: | |
Format: | Artikel |
Sprache: | eng |
Online-Zugang: | Volltext |
Tags: |
Tag hinzufügen
Keine Tags, Fügen Sie den ersten Tag hinzu!
|
Zusammenfassung: | Monoklonske gamapatije čine grupu poremećaja koji se karakterišu klonskom proliferacijom plazma ćelija. M protein je tumorski marker specifičan za monoklonske gamapatije jer odražava klonsku produkciju imunoglobulina. Monoklonske gamapatije uključuju: multipli mijelom,
Waldenström
-ovu makroglobulinemiju (WM), nesekretorni mijelom, prikriveni (
smoldering
) multipli mijelom, monoklonsku gamapatiju od neodređenog značaja (MGUS,
Monoclonal gammopathy of undetermined significance
), primarnu sistemsku amiloidozu i bolest teških lanaca. Dijagnoza multiplog mijeloma je zasnovana na detekciji M proteina u serumu i/ili urinu, infiltraciji plazma ćelija u koštanoj srži i litičkim koštanim lezijama na radiografiji skeleta. Prema NACB (
National Academy of Clinical Biochemistry
) preporukama, tumorski markeri za dijagnozu,
screening
, identifikaciju klonaliteta, praćenje bolesti i prognostičku evaluaciju kod monoklonskih gamapatija su: elektroforeza proteina u serumu i/ili urinu, imunofiksacija u serumu i/ili urinu, slobodni laki lanci (SLL) u serumu i/ili urinu, viskoznost seruma i β
2
-mikroglobulin. Imunofiksacija se koristi za identifikaciju klonaliteta (tipa) M proteina primećenog na elektroforezi i kada postoji sumnja bez obzira na normalan proteinski elektroforetogram. Posebno je korisna za prepoznavanje i razlikovanje biklonskih ili triklonskih gamapatija. Viskoznost seruma trebalo bi određivati ako pacijent ima znake i simptome sindroma hiperviskoznosti. WM je najčeŠći uzrok hiperviskoznosti, ali se takođe može pojaviti i kod pacijenata sa velikim nivoima monoklonskog IgA ili IgG. Automatizovana imunoodređivanja SLL u serumu su osetljivija od tradicionalne elektroforetske metode i imunofiksacije za detekciju mijeloma monoklonskih lakih lanaca, nesekretornog mijeloma i AL amiloidoze. Osim toga, odnos SLL u serumu je nezavisan faktor rizika za nastanak maligne progresije kod pacijenata sa MGUS. Određivanje SLL u serumu i elektroforeze proteina seruma kao testova prve linije za razmatranje prisustva mogućih poremećaja B ćelija daje dodatnu dijagnostičku informaciju. |
---|---|
ISSN: | 1452-8258 1452-8266 |
DOI: | 10.2478/v10011-007-0020-x |