Past, Present and Future Jazz: Scholarship, Historiography, Education and Performance

In this article I discuss jazz historiography from a critical perspective, namely: the troubled acceptance of its practices and discourses within American society; the complex relationships between jazz, the canon, and academia; the processes of construction and dissemination of local aesthetics and practices; the key issues of race and gender; analytical approaches; and artistic creation in the context of performance. I argue that traditional historical readings (identification of styles and »artistic schools«, for example) should be combined with analytic, cultural and musical approaches focused on the impact of practices and discourses of musicians, critics, historians, and other agents of the milieu, as an echo and at the same time agent of social and aesthetic transformation. U ovom članku raspravlja se o historiografiji jazza iz kritičke perspektive, tj. mučnog prihvaćanja njegovih praksa i diskursâ u američkom društvu: složenih odnosa izmeðu jazza, kanona i akademskih krugova; procesa konstrukcije i širenja lokalnih estetika i praksa; ključnih aspekata rase i roda; analitičkih pristupa; umjetničkog stvaralaštva u izvedbenom kontekstu. Autor tvrdi da tradicionalna povijesna čitanja (na primjer, identifikacija stilova i ‘umjetničkih škola’) valja kombinirati s analitičkim, kulturološkim i glazbenim pristupima, usredotočeno na utjecaj praksa i diskursâ koje donose glazbenici, kritičari, povjesničari i drugi čimbenici jazz scene. To nisu samo odjeci nego su istodobno i sredstva društvene i estetičke preobrazbe.