Ima li u odgoju mjesta za ljubav?: Vuk-Pavlovićeva kritika Maxa Schelera

U svojemu najznačajnijem djelu iz područja filozofije odgoja Ličnost i odgoj (1932.), Pavao Vuk-Pavlović polemizira s tvrdnjom Maxa Schelera o tomu da ljubav ne može biti odgojnim principom. Prema Vuk-Pavloviću, taj se Schelerov stav temelji na dvjema zabludama: prva je vezana uz Schelerovo pogrješno razumijevanje odgoja, a druga uz njegovo pogrješno razumijevanje ljubavi. U radu se analizira utemeljenost Vuk-Pavlovićeve kritike i postavlja šire pitanje o mogućnostima i granicama ljubavi u odgoju. Definirajući koncept ljubavi, Scheler ga doista suprotstavlja odgoju, koji podrazumijeva utjecanje na svoj objekt. U tom smislu, odgojem se pokušava nešto promijeniti na onomu koga se odgaja. Ljubav pak, prema Scheleru, podrazumijeva prihvaćanje onoga voljenog, a da ga se ne pokušava promijeniti. Prema tomu, svrha ljubavi nije utjecaj na voljeni objekt. Ipak, kroz genuini akt ljubavi, tvrdi Scheler, može doći do promjene kao pojavljivanja više vrijednosti. Schelerovo razumijevanje odgoja počiva na shvaćanju odgoja u negativnom smislu nametanja stranih vrijednosti, pri čemu se ne priznaje vlastitost i vrijednosni potencijal onoga koga se odgaja. S obzirom na navedenu koncepciju ljubavi, moglo bi se teoretizirati o drukčijoj vrsti odgoja koja podrazumijeva ljubav u smislu razvitka vlastitosti. In his most significant work in the field of philosophy of education, Personhood and Education (1932), Vuk-Pavlović criticizes Schelerʼs claim that love cannot be an educational principle. According to Vuk-Pavlović, this claim is based on Schelerʼs two misconceptions: the first is related to Schelerʼs misunderstanding of education, and the second to his misunderstanding of love. In this text, we examine aspects of Vuk-Pavlovićʼs criticism and ask a broader question about the potentials and limits of love in education. When defining the concept of love, Scheler indeed opposes it to education, which for him implies changing the object of education. In this sense, education is an attempt to change the person being raised. On the other hand, according to Scheler, love means accepting the loved one without trying to change him. Therefore, the purpose of love is not to transform the loved object. However, through a genuine act of love, Scheler claims, change can occur as the appearance of higher values. Schelerʼs criticism of education is based on the understanding of education in the negative sense of imposing external values, where the individuality and value potential of the one