Naukir, nauclērus, ναύκληρος: etimološka bilješka o pučkim odrazima jednog starog pomorskog termina na istočnom Jadranu

Odrazi grčkog pomorskog termina ναύκληρος u različitim se slavenskim govorima istočnog Jadrana dade pratiti od srednjovjekovnih potvrda (navьklerь, navkir), preko onih ranog novog vijeka (naukijer, naukir) do potvrda u suvremenim dalmatinskim govorima (naukir, navukir, nakir). Ne čini se spornim da ovi oblici nisu preuzeti izravno iz grčkog, ali o bližem izvoru posuđivanja nema suglasja. Dosada izneseni etimološki prijedlozi taj izvor vide u srednjovjekovnom latinskom (Maretić), italoromanskom (Vasmer) ili u dalmatoromanskom (Vinja, Skok), no pritom većina autora nije obratila pozornost na osobitosti glasovnog razvoja istočnojadranske i italoromanske građe. U ovome se radu raspravljaju glasovni problemi koji prate hipoteze o italoromanskom ili o dalmatoromanskom porijeklu istočnojadranskih oblika te se, temeljem toga, predlažu različita moguća rješenja.