Modaliteti egzistencije, etičke paradigme i kozmopolitski (anti)esteticizam istine: WIlliam Faulkner i Meša Selimović

William Faulkner (1897-1962) i Meša Selimović (1910.-1982.) istraživači su ljudskog postojanja. Faulkner u romanima: Krik i bijes (The Sound and the Fury, 1929.), Svjetlost u avgustu (Light in August, 1932.), Absalome, Absalome! (Absalom, Absalom! 1936.), Idi, Mojsije (Go Down, Moses, 1942.), te Selimović u proznim ostvarenjima: Derviš i smrt (1966.), Tvrđava (1970.), Ostrvo (1974.) i Sjećanja (1976.), istražju ljudsku dušu i život u ukupnosti mudrosti neizvjesnosti, kako bi to rekao Kundera, kao i relativizam čovjekovih mogućnosti u modernom svijetu. Obojica su nastojala da u svome književnom svijetu predstave pravu prirodu svijeta stvarnosti i da ukažu na vrijednost života kako bi ga čovjek punije živio. U duhu još jedne Kunderine misli, Faulknerova i Selimovićeva umjetnost korjenitog ogoljavanja predočava sveobuhvatnu složenost postojanja u modernom svijetu kao romanesknom kontrapunktu. Njihovu književnu realnost karakterizira, uvjetno rečeno, zbilja stvarnija od činjenične stvarnosti.