O ISTORIJSKOM I ISTINITOM U „ZAMJENAMA“ HUSEINA BAŠIĆA

"Istorija" je jedna od riječi koje su obilježile proteklih desetak godina u životu svih nas. I kao što se i najbolji odjevni predmet, izrađeni od najfinijih materijala, rukom najvještijeg majstora – kao što se, dakle, i najskupocjenija odjeća vremenom pohaba – isto se dešava i sa jezikom, sa terminima i frazama koje zvuče i zveče, kao komadi suvog zlata. Sa riječima pred kojima zastajemo, puni poštovanja i smjernosti. Riječima koje su same sebi dovoljne, koje ne trpe preispitivanje. Riječima koje presudno određuju naš život. A kako kaže Kami: ono što je dobar razlog da se živi, ujedno je i dobar razlog da se umre. I zbog istorije se ovdje i umiralo. Sve dok se i sama riječ istorija – nije pohabala i istrošila. Horkhajmer opisuje situaciju sličnu onoj u kojoj se Balkan danas nalazi. On kaže: Moralitet lišen istine. U takvoj sredini, gdje je moral izgrađen na laži, jezik odumire sam od sebe. On se izopačuje: lišen i istine i morala, on ne govori ništa.