Homines ludentes po Beču

Ideja – je nešto urođenoga, kaže Descartes. Kada bi tako bilo mi bismo sigurno već bili u svim gradovima svijeta i posjetili bismo sve svjetske znamenitosti, samo kada bismo na njih pomislili. Ali čini se da ideje budu ponajprije samo čovjekove pretpostavke ili želje u koje najprije sumnjamo, dok samo neke od njih budu ostvarene. U današnjem vremenu koje ubrzano prolazi čovjek je okupiran i zauzet mnoštvom poslova i briga, ali se unatoč svemu tome i izgrađuje. I često u toj pretrpanosti obvezama čovjek zaboravi sebe kao da nema za se vremena. Odmak od svega nekad je uistinu potreban, a tome se ni Descartes ne bi protivio. Napuniti akumulatore za novu nafaku u novome danu – ili semestru – veoma je bitno. Lijepo je to kazao Meša Selimović: Ništa čovjeku nije važnije od svoga mira i od svoje sreće koju sam stvori. Ovdje upravo želimo predstaviti takav jedan mali poduhvat, pustolovinu u austrijsku prijestolnicu Beč i slovačku Bratislavu, koji smo mi trojica studenata, Franjo Baraban, Robert Rašo i Stjepan Antolović slučajno, bez velikog planiranja realizirali.