UZ KAHVU

Veli mi čovjek da voli što mu kuća nije prostranija nego što jeste - voli, kune se, da joj zidove osjeća uzase. Ne treba tu lufta, svaki je luft, inače, praznina i hladnoća. A posebno između kuće i čovjeka. Kuću je, kaže, gradio godinama, od zarade iz „Razvitka“. Takvu kakva je, kao taman košulju. I još bi štošta na njoj imalo da se radi, ili da se doradi, i na krupnije, da sam nije zidao i malterisao, krov krojio. Našlo mu se to neimarskoga zanata. Sad veli svakom da nije njegovo vrijeme, možda što više ne majstoriše, ni sebi ni drugima. Tijelo ga izdalo.