Zagrljaj

Smješten u udobnom autobusu, krenuh iz Bremena, razmišljajući o gradu moje mladosti, jednom stančiću i cvijetu. Da, cvijetu, ona je za mene bila i ostala, mirisni cvijetak. Nisam tada imao hrabrosti da joj kažem šta osjećam, da upijam njenu ljepotu u svaku svoju poru, sanjam, posmatram s prozora moga stana kako izlazi onako slatka i dotjerana, da se oduševljavam njenim divnim tijelom, kao da je bila djelo Mikelanđela. Onako zgodna, blago prkosna žurila je na sastanak. Kada je uhvatila ruku svog tadašnjeg mladića Lorenca, Latica se sva ozarila. Nastavio sam da radim autoportret, pripremajući se za upis na Akademiju likovnih umjetnosti, dok mi je srce treperilo od tuge.