Ikavica naša, zaboravljena

Često se sjetim kako je za vrijeme moga školovanja u osnovnoj školi govor našega kraja – zapadnohercegovačka ikavica – smatrana zaostalim načinom izražavanja. Odrasla sam u vremenu kada se u našim selima živjelo od malo škrte zemlje, od duhana, kada je siromaštvo cvalo, a život nekako bio manje stresan, zadovoljniji, kada se u dugim noćima pripovijedalo nadugo i naširoko o vilama, vješticama, snovima i drugim fantastičnim vjerovanjima u kojima se naša jezična baština ukorijenila, rasla i čuvala se.