Etnoarheološki pregled pastoralnih transhumantnih predjela pokrajine Grevena u Grčkoj

U ovom članku autori daju svoj pogled na dugotrajnu raspravu arheologa o podrijetlu transhumantnog stočarstva u Grčkoj i u drugim dijelovima Balkana. Njihovo se mišljenje da se današnji transhumantni stočari nadovezuju na one čiji su arheološki ostaci nađeni na ovom području temelji na trogodišnjem terenskom istraživanju. Analizirajući etape seobe suvremenih transhumantnih stočara dolaze do prvog dijakronijskog modela tog tipa stočarstva, konkretno ovčarstva. Proučavaj ući istočni dio planina Pindos, čija je nadmorska visina od 1540 do 840 metara, ukupno su našli 87 staništa sa svom opremom. Služili su se i etnografskim, između ostalog podacima o oruđu, stanovima i si, te ekološkim i arheološkim podacima. Osim toga, objašnjavaju termine transhumantnog ovčarstva tog dijela Grčke, kao što su stani, korda, strunga, kalivUkonaki, mati itd, koji su prisutni na većini današnjih transhumantnih staništa. Kao glavni uzrok najnovijih promjena u strukturi grčke transhumacije navode demografske promjene, tj. napuštanje obradivih zemljišta 40-ih godina 20. stoljeća, što je rezultiralo većim brojem raspoloživih pašnjaka. Autori naglašavaju povezanost negdašnjih i današnjih transhumantnih ovčara, kao i činjenicu daje takav način uzgoja ovaca bio integriran u ekonomske i političke sustave ne samo na užem, regionalnom, već i na širem, državnom nivou, te se ne može promatrati izdvojeno. Za proučavanje nastanka, razvoja i funkcioniranja prapovijesne transhumacije arheolozi će morati razviti nove metode kojima će obuhvatiti širi kontekst.