Odgoj, obrazovanje i formacija za ekumenski i međureligijski dijalog prema dokumentima Katoličke crkve

Dokumenti i izjave učiteljstva Katoličke crkve, osobito nakon Drugoga vatikanskog koncila, naglašeno ističu ekumensku i međureligijsku dimenziju u afirmativnim pa i obvezujućim kontekstima. Potreba odgoja, obrazovanja i formacije za ekumenski i međureligijski dijalog nedvojbeno je prepoznata i priznata na deklarativnoj razini, no na provedbenoj razini stanje se razlikuje ovisno o različitim, povoljnim i manje povoljnim, okolnostima pojedinih sredina i socioloških okružja u svijetu. Cilj ovog rada jest tu činjenicu zauzimanja crkvenog učiteljstva da novi naraštaji u Crkvi budu odgojeni, obrazovani i formirani, dakle osposobljeni za konstruktivne odnose i suživot u realno egzistentnom pluralnom svjetskom društvu, s mnoštvom različitih konfesija, religija i svjetonazora, potkrijepiti i ilustrirati konkretnim izjavama crkvenog učiteljstva različitih razina, u relevantnijim dokumentima Katoličke crkve te time pridonijeti posvješćenju tih načela i na provedbenoj razini i većem stupnju usklađenosti institucionalnih komponenti i svih vjernika s tim smjernicama, poticajima i očekivanjima učiteljstva Crkve. U prvom dijelu obrađuju se dokumenti vezani uz odgoj, obrazovanje i formaciju za ekumenizam, a u drugom dijelu, dokumenti koji su pod tim vidom vezani za međureligijski dijalog. Documents and statements of the magisterium of the Catholic Church, especially after the Second Vatican Council, point out the ecumenical and interreligious dimension in affirmative and even obligatory contexts. The need for upbringing, education, and formation for ecumenical and interreligious dialogue is certainly recognized and acknowledged on the declarative level, but on the level of application the state of the matter varies, depending on different, conducive, or less conducive, circumstances in certain areas and on differences in sociological environments in the world. The aim of this article is to demonstrate and illustrate the fact of magisterial advocacy directed towards upbringing, educating, and forming new generations, i.e., enabling them to develop constructive relations and to live together with members of other religions and those of different worldviews in a plural global society. That advocacy will be illustrated by concrete statements of the magisterium of various levels in relevant documents of the Catholic Church and, thus, the article aims to raise awareness of the importance of those principles on the level of application and to contribute to a higher level of congr