Pred Bogom koji dolazi. Fenomenologija liturgije Jean-Yves Lacostea
Suvremena teološka misao razmatra gotovo sva bitna pitanja s gledišta ili barem pod utjecajem neke filozofijske perspektive nerijetko fenomenološkog karaktera. U tom ozračju, pojavu liturgije u filozofijskome mišljenju, ali i u filozofijski orijentiranoj teologiji, uvjetovao je 'fenomenološki o...
Gespeichert in:
| Veröffentlicht in: | Služba Božja 2021-02, Vol.61 (1), p.5-45 |
|---|---|
| 1. Verfasser: | |
| Format: | Artikel |
| Sprache: | hrv ; eng |
| Schlagworte: | |
| Online-Zugang: | Volltext |
| Tags: |
Tag hinzufügen
Keine Tags, Fügen Sie den ersten Tag hinzu!
|
| container_end_page | 45 |
|---|---|
| container_issue | 1 |
| container_start_page | 5 |
| container_title | Služba Božja |
| container_volume | 61 |
| creator | Žižić, Ivica |
| description | Suvremena teološka misao razmatra gotovo sva bitna
pitanja s gledišta ili barem pod utjecajem neke filozofijske perspektive nerijetko
fenomenološkog karaktera. U tom ozračju, pojavu liturgije u filozofijskome
mišljenju, ali i u filozofijski orijentiranoj teologiji, uvjetovao je 'fenomenološki
obrat' teologije. No posljednjih desetljeća bilježi se također i 'teološki
obrat' fenomenologije koja se sve snažnije povezuje uz izvorne modalitete
religioznoga života – Pismo i liturgiju. Filozofsko-teološki susret na području
liturgije i Pisma ukazuje na obnovljeni pristup 'samim stvarima' vjere koje
ponovno postaju izvor razumijevanja kršćanskoga religioznog života. U ovom radu
kritički analiziramo jedan takav primjer domišljanja liturgije kao mjesta 'dvostrukog
obrata'. Riječ je o projektu 'fenomenologiji
liturgije' francuskog filozofa i teologa Jean-Yvesa Lacostea. U obradi
fundamentalno-teoloških tema, on se vodi fenomenologijskim pristupom pitajući
se o antropološkoj poziciji i eshatološkom identitetu liturgijskog bivstvovanja
'pred Bogom koji dolazi'. Prvi dio ovoga rada obrađuje teorijska polazišta
Lacosteove 'fenomenologije liturgije', izdvajajući neke bitne odrednice koje
formiraju njegov specifični pristup liturgiji. Fenomenološka ontologija
prostora ('mjesto') i vremena ('interval'), u tome tematskom krugu, imaju ključnu
ulogu. Drugi dio propituje fenomenološki i antropologijski profil Lacosteove
fenomenologije liturgije koji se razvija polazeći od analitike iskustvenih
stanja bivanja coram Deo. U tom okviru, kritika čuvstvene svijesti i
kenotička izloženost subjekta, nalažu se kao dva stožerna teorijska trenutka
preko kojih Lacoste razlaže artikulaciju čovjekove humanosti u okrilju obrednoga
bogoslužja . Na koncu, autor ovoga članka vrjednuje cjelokupni Lacosteov teorijski sklop u
odnosu na suvremeno filozofsko-teološko mišljenje liturgije, te kritički propituje
pojedina ograničenja ovoga fenomenološkog nacrta.
Contemporary theological thought considers almost all important issues
from the point of view or at least under the influence of some philosophical
perspective, often of phenomenological character. In this sense, the emergence
of the liturgy in philosophical thought, but also in philosophically oriented
theology, was conditioned by the ‘phenomenological turn’ in theology. But in
recent decades, there has also been a 'theological turn' in phenomenology, which
is increasingly related to the original modalities of religious life -
Scripture and the |
| doi_str_mv | 10.34075/sb.61.1.1 |
| format | Article |
| fullrecord | <record><control><sourceid>crossref_hrcak</sourceid><recordid>TN_cdi_hrcak_primary_oai_hrcak_srce_hr_251744</recordid><sourceformat>XML</sourceformat><sourcesystem>PC</sourcesystem><sourcerecordid>10_34075_sb_61_1_1</sourcerecordid><originalsourceid>FETCH-LOGICAL-c1091-2825aa1f2e963ef59e33440096855a6d40f657eb3031ac1da4172d09293e2d1f3</originalsourceid><addsrcrecordid>eNpNkEtLA0EQhAdRMGgu_oI5C7t2z2szRw3GBwE96MHT0NntjZtsMjITBf31LkZEiqI_muo6tBBnCKU2UNmLvCgdloMOxAgnxhcItjr8x8dinPMKABQYZ101EtPHxI28isu4keu46mQTe_rqSjnjbdwM7uOyW5Hsu917GojlPdO2ePngLOdUx7xjOhVHLfWZx7_zRDzPrp-mt8X84eZuejkvagSPhZooS4StYu80t9az1sYAeDexllxjoHW24oUGjVRjQwYr1YBXXrNqsNUnotj3vqaa1uEtdRtKnyFSF_abnGoeMCiLlTFD_nyfr1PMOXH7d4IQfj4W8iI4DIP0NyHvXQg</addsrcrecordid><sourcetype>Open Access Repository</sourcetype><iscdi>true</iscdi><recordtype>article</recordtype></control><display><type>article</type><title>Pred Bogom koji dolazi. Fenomenologija liturgije Jean-Yves Lacostea</title><source>Elektronische Zeitschriftenbibliothek - Frei zugängliche E-Journals</source><source>Alma/SFX Local Collection</source><creator>Žižić, Ivica</creator><creatorcontrib>Žižić, Ivica</creatorcontrib><description>Suvremena teološka misao razmatra gotovo sva bitna
pitanja s gledišta ili barem pod utjecajem neke filozofijske perspektive nerijetko
fenomenološkog karaktera. U tom ozračju, pojavu liturgije u filozofijskome
mišljenju, ali i u filozofijski orijentiranoj teologiji, uvjetovao je 'fenomenološki
obrat' teologije. No posljednjih desetljeća bilježi se također i 'teološki
obrat' fenomenologije koja se sve snažnije povezuje uz izvorne modalitete
religioznoga života – Pismo i liturgiju. Filozofsko-teološki susret na području
liturgije i Pisma ukazuje na obnovljeni pristup 'samim stvarima' vjere koje
ponovno postaju izvor razumijevanja kršćanskoga religioznog života. U ovom radu
kritički analiziramo jedan takav primjer domišljanja liturgije kao mjesta 'dvostrukog
obrata'. Riječ je o projektu 'fenomenologiji
liturgije' francuskog filozofa i teologa Jean-Yvesa Lacostea. U obradi
fundamentalno-teoloških tema, on se vodi fenomenologijskim pristupom pitajući
se o antropološkoj poziciji i eshatološkom identitetu liturgijskog bivstvovanja
'pred Bogom koji dolazi'. Prvi dio ovoga rada obrađuje teorijska polazišta
Lacosteove 'fenomenologije liturgije', izdvajajući neke bitne odrednice koje
formiraju njegov specifični pristup liturgiji. Fenomenološka ontologija
prostora ('mjesto') i vremena ('interval'), u tome tematskom krugu, imaju ključnu
ulogu. Drugi dio propituje fenomenološki i antropologijski profil Lacosteove
fenomenologije liturgije koji se razvija polazeći od analitike iskustvenih
stanja bivanja coram Deo. U tom okviru, kritika čuvstvene svijesti i
kenotička izloženost subjekta, nalažu se kao dva stožerna teorijska trenutka
preko kojih Lacoste razlaže artikulaciju čovjekove humanosti u okrilju obrednoga
bogoslužja . Na koncu, autor ovoga članka vrjednuje cjelokupni Lacosteov teorijski sklop u
odnosu na suvremeno filozofsko-teološko mišljenje liturgije, te kritički propituje
pojedina ograničenja ovoga fenomenološkog nacrta.
Contemporary theological thought considers almost all important issues
from the point of view or at least under the influence of some philosophical
perspective, often of phenomenological character. In this sense, the emergence
of the liturgy in philosophical thought, but also in philosophically oriented
theology, was conditioned by the ‘phenomenological turn’ in theology. But in
recent decades, there has also been a 'theological turn' in phenomenology, which
is increasingly related to the original modalities of religious life -
Scripture and the liturgy. The philosophical-theological encounter in the
sphere of liturgy and Scripture points to a renewed approach to the ‘very
things’ of faith that are once again becoming a source of understanding of
Christian religious life. In this paper, we critically analyse one such example
of conceiving the liturgy as a place of ‘double turn’. It is about a project of
the 'phenomenology of the liturgy' by the French philosopher and theologian
Jean-Yves Lacoste. In treating the fundamental theological topics, he is guided
by a phenomenological approach, asking about the anthropological position and
eschatological identity of liturgical existence 'in the face of the appearing
God'. The first part of this paper deals
with the theoretical starting points of Lacoste's 'phenomenology of liturgy',
distinguishing some important determinants that form his specific approach to
liturgy. The phenomenological ontology of space (‘place’) and time
(‘interval’), in this thematic circle, play a key role. The second part
examines the phenomenological and anthropological profile of Lacoste's
phenomenology of liturgy, which is developing starting from the analytics of
the experiential states of being coram Deo. In this context, the criticism of
emotional consciousness and the kenotic exposure of the subject are imposed as
two pivotal theoretical moments through which Lacoste explains the articulation
of man’s humanity in the fold of ritual worship. Finally, the author of this
article evaluates the entire Lacoste’s theoretical structure in relation to
contemporary philosophical-theological judgment of the liturgy, and critically
examines certain limitations of this phenomenological draft.</description><identifier>ISSN: 1849-1057</identifier><identifier>ISSN: 0037-7074</identifier><identifier>EISSN: 1849-1057</identifier><identifier>DOI: 10.34075/sb.61.1.1</identifier><language>hrv ; eng</language><publisher>Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu</publisher><subject>bitak ; fenomenologija liturgije ; iskustvo ; Jean-Yves Lacoste ; mjesto ; osjećaj ; svijest ; tijelo ; vrijeme ; znanje</subject><ispartof>Služba Božja, 2021-02, Vol.61 (1), p.5-45</ispartof><lds50>peer_reviewed</lds50><oa>free_for_read</oa><woscitedreferencessubscribed>false</woscitedreferencessubscribed><orcidid>0000-0002-8307-7403</orcidid></display><links><openurl>$$Topenurl_article</openurl><openurlfulltext>$$Topenurlfull_article</openurlfulltext><thumbnail>$$Uhttps://hrcak.srce.hr/logo_broj/19960.jpg</thumbnail><link.rule.ids>230,314,776,780,881,27901,27902</link.rule.ids></links><search><creatorcontrib>Žižić, Ivica</creatorcontrib><title>Pred Bogom koji dolazi. Fenomenologija liturgije Jean-Yves Lacostea</title><title>Služba Božja</title><description>Suvremena teološka misao razmatra gotovo sva bitna
pitanja s gledišta ili barem pod utjecajem neke filozofijske perspektive nerijetko
fenomenološkog karaktera. U tom ozračju, pojavu liturgije u filozofijskome
mišljenju, ali i u filozofijski orijentiranoj teologiji, uvjetovao je 'fenomenološki
obrat' teologije. No posljednjih desetljeća bilježi se također i 'teološki
obrat' fenomenologije koja se sve snažnije povezuje uz izvorne modalitete
religioznoga života – Pismo i liturgiju. Filozofsko-teološki susret na području
liturgije i Pisma ukazuje na obnovljeni pristup 'samim stvarima' vjere koje
ponovno postaju izvor razumijevanja kršćanskoga religioznog života. U ovom radu
kritički analiziramo jedan takav primjer domišljanja liturgije kao mjesta 'dvostrukog
obrata'. Riječ je o projektu 'fenomenologiji
liturgije' francuskog filozofa i teologa Jean-Yvesa Lacostea. U obradi
fundamentalno-teoloških tema, on se vodi fenomenologijskim pristupom pitajući
se o antropološkoj poziciji i eshatološkom identitetu liturgijskog bivstvovanja
'pred Bogom koji dolazi'. Prvi dio ovoga rada obrađuje teorijska polazišta
Lacosteove 'fenomenologije liturgije', izdvajajući neke bitne odrednice koje
formiraju njegov specifični pristup liturgiji. Fenomenološka ontologija
prostora ('mjesto') i vremena ('interval'), u tome tematskom krugu, imaju ključnu
ulogu. Drugi dio propituje fenomenološki i antropologijski profil Lacosteove
fenomenologije liturgije koji se razvija polazeći od analitike iskustvenih
stanja bivanja coram Deo. U tom okviru, kritika čuvstvene svijesti i
kenotička izloženost subjekta, nalažu se kao dva stožerna teorijska trenutka
preko kojih Lacoste razlaže artikulaciju čovjekove humanosti u okrilju obrednoga
bogoslužja . Na koncu, autor ovoga članka vrjednuje cjelokupni Lacosteov teorijski sklop u
odnosu na suvremeno filozofsko-teološko mišljenje liturgije, te kritički propituje
pojedina ograničenja ovoga fenomenološkog nacrta.
Contemporary theological thought considers almost all important issues
from the point of view or at least under the influence of some philosophical
perspective, often of phenomenological character. In this sense, the emergence
of the liturgy in philosophical thought, but also in philosophically oriented
theology, was conditioned by the ‘phenomenological turn’ in theology. But in
recent decades, there has also been a 'theological turn' in phenomenology, which
is increasingly related to the original modalities of religious life -
Scripture and the liturgy. The philosophical-theological encounter in the
sphere of liturgy and Scripture points to a renewed approach to the ‘very
things’ of faith that are once again becoming a source of understanding of
Christian religious life. In this paper, we critically analyse one such example
of conceiving the liturgy as a place of ‘double turn’. It is about a project of
the 'phenomenology of the liturgy' by the French philosopher and theologian
Jean-Yves Lacoste. In treating the fundamental theological topics, he is guided
by a phenomenological approach, asking about the anthropological position and
eschatological identity of liturgical existence 'in the face of the appearing
God'. The first part of this paper deals
with the theoretical starting points of Lacoste's 'phenomenology of liturgy',
distinguishing some important determinants that form his specific approach to
liturgy. The phenomenological ontology of space (‘place’) and time
(‘interval’), in this thematic circle, play a key role. The second part
examines the phenomenological and anthropological profile of Lacoste's
phenomenology of liturgy, which is developing starting from the analytics of
the experiential states of being coram Deo. In this context, the criticism of
emotional consciousness and the kenotic exposure of the subject are imposed as
two pivotal theoretical moments through which Lacoste explains the articulation
of man’s humanity in the fold of ritual worship. Finally, the author of this
article evaluates the entire Lacoste’s theoretical structure in relation to
contemporary philosophical-theological judgment of the liturgy, and critically
examines certain limitations of this phenomenological draft.</description><subject>bitak</subject><subject>fenomenologija liturgije</subject><subject>iskustvo</subject><subject>Jean-Yves Lacoste</subject><subject>mjesto</subject><subject>osjećaj</subject><subject>svijest</subject><subject>tijelo</subject><subject>vrijeme</subject><subject>znanje</subject><issn>1849-1057</issn><issn>0037-7074</issn><issn>1849-1057</issn><fulltext>true</fulltext><rsrctype>article</rsrctype><creationdate>2021</creationdate><recordtype>article</recordtype><recordid>eNpNkEtLA0EQhAdRMGgu_oI5C7t2z2szRw3GBwE96MHT0NntjZtsMjITBf31LkZEiqI_muo6tBBnCKU2UNmLvCgdloMOxAgnxhcItjr8x8dinPMKABQYZ101EtPHxI28isu4keu46mQTe_rqSjnjbdwM7uOyW5Hsu917GojlPdO2ePngLOdUx7xjOhVHLfWZx7_zRDzPrp-mt8X84eZuejkvagSPhZooS4StYu80t9az1sYAeDexllxjoHW24oUGjVRjQwYr1YBXXrNqsNUnotj3vqaa1uEtdRtKnyFSF_abnGoeMCiLlTFD_nyfr1PMOXH7d4IQfj4W8iI4DIP0NyHvXQg</recordid><startdate>20210215</startdate><enddate>20210215</enddate><creator>Žižić, Ivica</creator><general>Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu</general><scope>AAYXX</scope><scope>CITATION</scope><scope>VP8</scope><orcidid>https://orcid.org/0000-0002-8307-7403</orcidid></search><sort><creationdate>20210215</creationdate><title>Pred Bogom koji dolazi. Fenomenologija liturgije Jean-Yves Lacostea</title><author>Žižić, Ivica</author></sort><facets><frbrtype>5</frbrtype><frbrgroupid>cdi_FETCH-LOGICAL-c1091-2825aa1f2e963ef59e33440096855a6d40f657eb3031ac1da4172d09293e2d1f3</frbrgroupid><rsrctype>articles</rsrctype><prefilter>articles</prefilter><language>hrv ; eng</language><creationdate>2021</creationdate><topic>bitak</topic><topic>fenomenologija liturgije</topic><topic>iskustvo</topic><topic>Jean-Yves Lacoste</topic><topic>mjesto</topic><topic>osjećaj</topic><topic>svijest</topic><topic>tijelo</topic><topic>vrijeme</topic><topic>znanje</topic><toplevel>peer_reviewed</toplevel><toplevel>online_resources</toplevel><creatorcontrib>Žižić, Ivica</creatorcontrib><collection>CrossRef</collection><collection>Hrcak: Portal of scientific journals of Croatia</collection><jtitle>Služba Božja</jtitle></facets><delivery><delcategory>Remote Search Resource</delcategory><fulltext>fulltext</fulltext></delivery><addata><au>Žižić, Ivica</au><format>journal</format><genre>article</genre><ristype>JOUR</ristype><atitle>Pred Bogom koji dolazi. Fenomenologija liturgije Jean-Yves Lacostea</atitle><jtitle>Služba Božja</jtitle><date>2021-02-15</date><risdate>2021</risdate><volume>61</volume><issue>1</issue><spage>5</spage><epage>45</epage><pages>5-45</pages><issn>1849-1057</issn><issn>0037-7074</issn><eissn>1849-1057</eissn><abstract>Suvremena teološka misao razmatra gotovo sva bitna
pitanja s gledišta ili barem pod utjecajem neke filozofijske perspektive nerijetko
fenomenološkog karaktera. U tom ozračju, pojavu liturgije u filozofijskome
mišljenju, ali i u filozofijski orijentiranoj teologiji, uvjetovao je 'fenomenološki
obrat' teologije. No posljednjih desetljeća bilježi se također i 'teološki
obrat' fenomenologije koja se sve snažnije povezuje uz izvorne modalitete
religioznoga života – Pismo i liturgiju. Filozofsko-teološki susret na području
liturgije i Pisma ukazuje na obnovljeni pristup 'samim stvarima' vjere koje
ponovno postaju izvor razumijevanja kršćanskoga religioznog života. U ovom radu
kritički analiziramo jedan takav primjer domišljanja liturgije kao mjesta 'dvostrukog
obrata'. Riječ je o projektu 'fenomenologiji
liturgije' francuskog filozofa i teologa Jean-Yvesa Lacostea. U obradi
fundamentalno-teoloških tema, on se vodi fenomenologijskim pristupom pitajući
se o antropološkoj poziciji i eshatološkom identitetu liturgijskog bivstvovanja
'pred Bogom koji dolazi'. Prvi dio ovoga rada obrađuje teorijska polazišta
Lacosteove 'fenomenologije liturgije', izdvajajući neke bitne odrednice koje
formiraju njegov specifični pristup liturgiji. Fenomenološka ontologija
prostora ('mjesto') i vremena ('interval'), u tome tematskom krugu, imaju ključnu
ulogu. Drugi dio propituje fenomenološki i antropologijski profil Lacosteove
fenomenologije liturgije koji se razvija polazeći od analitike iskustvenih
stanja bivanja coram Deo. U tom okviru, kritika čuvstvene svijesti i
kenotička izloženost subjekta, nalažu se kao dva stožerna teorijska trenutka
preko kojih Lacoste razlaže artikulaciju čovjekove humanosti u okrilju obrednoga
bogoslužja . Na koncu, autor ovoga članka vrjednuje cjelokupni Lacosteov teorijski sklop u
odnosu na suvremeno filozofsko-teološko mišljenje liturgije, te kritički propituje
pojedina ograničenja ovoga fenomenološkog nacrta.
Contemporary theological thought considers almost all important issues
from the point of view or at least under the influence of some philosophical
perspective, often of phenomenological character. In this sense, the emergence
of the liturgy in philosophical thought, but also in philosophically oriented
theology, was conditioned by the ‘phenomenological turn’ in theology. But in
recent decades, there has also been a 'theological turn' in phenomenology, which
is increasingly related to the original modalities of religious life -
Scripture and the liturgy. The philosophical-theological encounter in the
sphere of liturgy and Scripture points to a renewed approach to the ‘very
things’ of faith that are once again becoming a source of understanding of
Christian religious life. In this paper, we critically analyse one such example
of conceiving the liturgy as a place of ‘double turn’. It is about a project of
the 'phenomenology of the liturgy' by the French philosopher and theologian
Jean-Yves Lacoste. In treating the fundamental theological topics, he is guided
by a phenomenological approach, asking about the anthropological position and
eschatological identity of liturgical existence 'in the face of the appearing
God'. The first part of this paper deals
with the theoretical starting points of Lacoste's 'phenomenology of liturgy',
distinguishing some important determinants that form his specific approach to
liturgy. The phenomenological ontology of space (‘place’) and time
(‘interval’), in this thematic circle, play a key role. The second part
examines the phenomenological and anthropological profile of Lacoste's
phenomenology of liturgy, which is developing starting from the analytics of
the experiential states of being coram Deo. In this context, the criticism of
emotional consciousness and the kenotic exposure of the subject are imposed as
two pivotal theoretical moments through which Lacoste explains the articulation
of man’s humanity in the fold of ritual worship. Finally, the author of this
article evaluates the entire Lacoste’s theoretical structure in relation to
contemporary philosophical-theological judgment of the liturgy, and critically
examines certain limitations of this phenomenological draft.</abstract><pub>Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu</pub><doi>10.34075/sb.61.1.1</doi><tpages>41</tpages><orcidid>https://orcid.org/0000-0002-8307-7403</orcidid><oa>free_for_read</oa></addata></record> |
| fulltext | fulltext |
| identifier | ISSN: 1849-1057 |
| ispartof | Služba Božja, 2021-02, Vol.61 (1), p.5-45 |
| issn | 1849-1057 0037-7074 1849-1057 |
| language | hrv ; eng |
| recordid | cdi_hrcak_primary_oai_hrcak_srce_hr_251744 |
| source | Elektronische Zeitschriftenbibliothek - Frei zugängliche E-Journals; Alma/SFX Local Collection |
| subjects | bitak fenomenologija liturgije iskustvo Jean-Yves Lacoste mjesto osjećaj svijest tijelo vrijeme znanje |
| title | Pred Bogom koji dolazi. Fenomenologija liturgije Jean-Yves Lacostea |
| url | https://sfx.bib-bvb.de/sfx_tum?ctx_ver=Z39.88-2004&ctx_enc=info:ofi/enc:UTF-8&ctx_tim=2025-02-16T11%3A12%3A41IST&url_ver=Z39.88-2004&url_ctx_fmt=infofi/fmt:kev:mtx:ctx&rfr_id=info:sid/primo.exlibrisgroup.com:primo3-Article-crossref_hrcak&rft_val_fmt=info:ofi/fmt:kev:mtx:journal&rft.genre=article&rft.atitle=Pred%20Bogom%20koji%20dolazi.%20Fenomenologija%20liturgije%20Jean-Yves%20Lacostea&rft.jtitle=Slu%C5%BEba%20Bo%C5%BEja&rft.au=%C5%BDi%C5%BEi%C4%87,%20Ivica&rft.date=2021-02-15&rft.volume=61&rft.issue=1&rft.spage=5&rft.epage=45&rft.pages=5-45&rft.issn=1849-1057&rft.eissn=1849-1057&rft_id=info:doi/10.34075/sb.61.1.1&rft_dat=%3Ccrossref_hrcak%3E10_34075_sb_61_1_1%3C/crossref_hrcak%3E%3Curl%3E%3C/url%3E&disable_directlink=true&sfx.directlink=off&sfx.report_link=0&rft_id=info:oai/&rft_id=info:pmid/&rfr_iscdi=true |