(Ne)koherentnost mediteranskih politika EU-a: analiza čimbenika koji utječu na uspješnost primjene

Članak se bavi pitanjem jesu li dosadašnje tri mediteranske politike EU-a bile neuspješne zbog svoje nekoherentnosti. Definirana kao nekompatibilnost ciljeva između EMP-a, ESP-a i UZM-a, nekoherentnost je analizirana kroz razna područja vanjskoga djelovanja EU-a, naime kroz funkcionalna područja eksternaliziranih unutarnjih politika (unutarnja pitanja i pravosuđe, energetika, transport, okoliš i obrazovanje) i vanjskih odnosa (trgovina) te kroz vanjsku politiku EU-a. Funkcionalne politike pokazale su se koherentnijima i s većim uspjehom u primjeni, što je predstavljeno na primjeru obrazovanja. Nasuprot njima, politička područja (demokratizacija, poštivanje ljudskih prava) razotkrivaju nekoherentnost te 50 postotnu neuspješnost u primjeni. Međutim, unutarnja pitanja i pravosuđe (posebno suzbijanje migracija i terorizma), u kojima je sadašnja funkcionalna suradnja postala visoko politizirana, rezultiraju najvišim stupnjem neprimjene, što postaje sve relevantnije za proces odlučivanja na razini vanjskoga djelovanja EU-a.