Povjerenje i suradnja između svećenika i vjernika laika. Prema novim pomacima

U ovom radu usmjereni smo na teološko‑pastoralno razlučivanje značenja povjerenja između svećenika i vjernika laika u Crkvi, kao i suradnje između njih. Pritom se vodimo nakanom ukazivanja na teološko‑pastoralne odrednice pojmova povjerenje i suradnja, pri čemu se nužno dotičemo važnosti i značenja pojma suodgovornost. Iako se ti pojmovi, a osobito pojam suradnja, u općenitom crkvenom, ali i teološkom govoru često koriste prilično neodređeno, važno je ukazati na njihovo značenje u širem i u užem smislu budući da to razlikovanje odražava neke bitne teološko‑pastoralne i pastoralno‑pravne okvire djelovanja u Crkvi. Nakana nam je ovakvim razlučivanjem pozornost usmjeriti prema mogućim novim pomacima s obzirom na veće povjerenje i suradnju svećenika i vjernika laika u pastoralu. Za povjerenje i suradnju između svećenika i vjernika laika nužni su preduvjeti od kojih izdvajamo unutarcrkveni dijalog, promicanje kulture susreta i zajedništva s obiteljskim licem, te osobito ispravno promoviranje karizmatske dimenzije djelovanja vjernika. Razlučivanje tih stvarnosti pomoći će obnovljenom aktualiziranju specifičnog doprinosa vjernika laika u poslanju Crkve koji se prvotno ogleda u dimenziji suodgovornosti za život u bračnom i obiteljskom pozivu, njihovoj suradnji s drugim akterima crkvenog života, ali i iskrenijoj i svestranijoj suradnji među samim vjernicima laicima. Takvo razlučivanje, konačno, poduzimamo i s ciljem ukazivanja na moguće pomake s obzirom na veću integraciju u nekim segmentima crkvenog života sve izraženijih karizmatskih očitovanja djelovanja među vjernicima laicima za dobro Crkve, kao i za pomoć svećenicima, osobito župnicima, u smislu raspoznavanja, praćenja i integriranja takvih očitovanja u život zajednice