Utjecaj termocikliranja na čvrstoću savijanja poliamidne baze proteze

Svrha: Svrha ovoga rada bila je procijeniti utjecaj termocikliranja na čvrstoću savijanja poliamidnog materijala za bazu proteze. Materijali i metode: Testiran je poliamidni protezni materijal (Valplast), a kao kontrola korišten je PMMA (Vertex). Trideset primjeraka svakog materijala izrađeno je za ispitivanje čvrstoće savijanja prema standardu ISO 1567. Svi su uzorci pripremljeni i čuvani 48 sati u vodi na temperaturi od 37 °C, a zatim su podijeljeni u tri jednake skupine (n = 10). Ispitivanje čvrstoće savijanja obavljeno je odmah nakon uranjanja u vodu te nakon termocikliranja (5 °C/55 °C, 2c/min.) poslije 3000 i 5000 ciklusa. Ispitivanje fleksibilnosti provedeno je na trima točkama u univerzalnom stroju za testiranje na brzini križanja od 5 mm/min. Konačna čvrstoća savijanja izračunata je formulom: FS = 3PL/2bd2. Dvosmjerna ANOVA s Tukeyjevim post hoc testom primijenjena je na razini .05 statističke značajnosti. Rezultati: tatistički značajno smanjenje čvrstoće savijanja zabilježeno je nakon termocikliranja poslije 3000 ciklusa za PMMA-e i 5000 ciklusa za oba materijala. Čvrstoća savijanja PMMA-e bila je značajno veća u odnosu na poliamid za sve ispitane uvjete (p < 0,05). Zaključak: Termocikliranje je vrlo nepovoljno djelovalo na čvrstoću savijanja materijala poliamida i materijala PMMA za bazu proteze.