Jedinstveni dišni putovi – terapijske implikacije

Koncept alergijskog sindroma jedinstvenih dišnih putova temelji se na čvrstoj epidemiološkoj povezanosti, sličnim genskim i okolišnim čimbenicima rizika te činjenici da je alergijski rinitis izravni čimbenik rizika od nastanka astme. Imunopatologija astme i rinitisa, glavnih sastavnica ovog sindroma, vrlo je slična, a postoje i brojni histopatološki dokazi sličnosti kroničnog rinitisa i sinuitisa te ovih entiteta i astme. Ova saznanja i dosadašnje kliničko iskustvo nalažu potrebu dijagnostičkih postupaka za dokaz bolesti gornjih i donjih dišnih putova bez obzira na to da li bolesnik afirmira simptome rinitisa ili astme. U skladu s time u većine bolesnika maksimalni terapijski učinak postići će se tek liječenjem bolesti na obje razine dišnog sustava. Suvremeno liječenje temelji se na primjeni učinkovite protuupalne terapije na obje razine, poglavito intranazalnih i inhalacijskih kortikosteroida te antileukotrijena. U dobro definiranim podskupinama bolesnika specifična imunoterapija (SIT) te primjena anti-IgE-protutijela mogu biti optimalna terapijska mjera. Poznavanje kompleksne patofiziološke povezanosti gornjih i donjih dišnih putova pruža prostor za razvoj novih lijekova čiji bi se učinak temeljio na modificiranju interakcije ciljnih organa, sluznice nosa i dišnih putova i koštane srži.