Propusnost ispuna korijenskog kanala kod različitih tehnika punjenja

Svrha rada bila je ispitati propusnost ispuna korijenskih kanala izrađenih tehnikom hladne lateralne kondenzacije, tehnikom tople lateralne kondenzacije (Touch’n Heat) i tehnikom Thermafil. Za pokus je rabljen uzorak od 70 jednokorijenskih trajnih zuba. Korijenski kanali svih zuba obrađeni su tehnikom “step-back”. Slučajnim odabirom zubi su podijeljeni u tri skupine po 20 uzoraka i ispunjeni su gore navedenim tehnikama. Deset uzoraka bilo je u kontrolnoj skupini. Nakon petnaestodnevnog stvrdnjavanja u sterilnoj fiziološkoj otopini uzorci su izvađeni, osušeni, premazani izolacijskim lakom te stavljeni u kušalicu uz dodatak boje. Nakon sedam dana podvrgnuti su procesu bistrenja. Prozirnost zuba postignuta je demineralizacijom u dušičnoj kiselini, dehidracijom u etilnom alkoholu i uranjanjem zuba u metil-silicilat. Prodor boje očitan je stereomikroskopom. Rezultati su statistički obrađeni dvosmjernom analizom varijance s “post hoc” LSD testovima. Temeljem dobivenih rezultata statistički znatno manji prodor boje izmjeren je kod uzoraka punjenih tehnikom Touch’n Heat (0,63 mm ±0,35) i Thermafilom (0,71 mm ±0,57) u usporedbi s tehnikom hladne lateralne kondenzacije (1,31 mm ±0,75).