Optičke karakteristike polistirena

Prozirnost i mutnoća polistirena opće namjene uobičajeno se određuju vizualno. Budući da je oko kao perceptor subjektivni promatrač, moguće su pogreške pri prosudbi prozirnosti, mutnoće i nijansiranosti neobojenog polistirena. Spektrofotometrijska mjerenja u vidljivom dijelu spektra od 400 do 700 nm uzoraka otpresaka polistirena određuju egzaktno prozirnost i mutnoću. Prozirnost kao optička kvaliteta neobojenog i obojenog polistirena određuje se spektrofotometrijskim mjerenjima na dva načina. Jedna mogućnost je mjerenje transmisije prozirnih ispitaka. Druga je mogućnost mjerenje remisije (refleksije) prozirnih ispitaka s crnim i bijelim normiranim ispitcima kao podlogom. Osnovna karakteristika transparentnih ispitaka je da propuštaju svjetlost. Ispitci mogu biti čisti, tj. ne raspršuju svjetlost ili je raspršuju vrlo malo, te mutni (translucentni), koji raspršuju svjetlost. Na spektrofotometru Macbeth 2020+ s difuznom mjernom geometrijom 8, s uključenom UV komponentom (UV filtar) i komponentom sjaja (specular component included) obavljena su transmisijska i remisijska mjerenja. Izabrani ispitci pločica debljine 2,5±5 mm bili su različitih karakteristika prozirnosti i mutnoće. Kod PS-GP tipa 678E mjereni su: (1) prozirni ispitci, (2) ispitci na donjoj granici specifikacije i (3) ispitak izvan specifikacije. Kod polistirena tipa 680L mjereni su: (1) prozirni, (2) mutni i (3) vrlo mutni ispitci. Identifikacija prozirnosti i mutnoće ispitaka određena je transmisijskim mjerenjima s postotcima transmisijske svjetlosti i K/S vrijednostima te potvrđena remisijskim mjerenjima, i to vrijednostima konstante apsorpcije K i konstante raspršivanja S, postotkom opaciteta i, konačno, ljudskim okom.